Suprotstavljamo se agresivnoj kulturi

Na netom održanim 19. đakovačkim susretima hrvatskih književnih kritičara predstavljen je roman Marka Palade Zlonjiva, koji su zajedničkim snagama objavili Ogranak Matice hrvatske u Trogiru i Đakovački kulturni krug. O predstavljenu izdanju i bogatim aktivnostima trogirskih matičara razgovarali smo s povjesničarkom i povjesničarkom umjetnosti Dankom Radić, predsjednicom trogirskog Ogranka MH i Društva za zaštitu kulturnih dobara Radovan koja odnedavno obnaša i dužnost ravnateljice Hrvatskoga pomorskog muzeja u Splitu.

Gospođo Radić, kako je došlo do suradnje hrvatskoga juga i istoka na objavi upravo predstavljena romana Zlonjiva Marka Palade?

Razlog suradnje jest veza autora romana Marka Palade i njegova sina hrvatskoga književnika Josipa Palade, koji je priredio rukopis svoga oca za tisak, s Đakovom. Naime Josip, rođen u Dogradama blizu Trogira, nakon Drugoga svjetskog rata, kao dječak od jedanaest godina seli se s roditeljima, braćom i sestrama u Slavoniju, u Vučevce kod Đakova. Budući da Ogranak MH u Trogiru posebnu pozornost posvećuje suradnji s ostalim ograncima i kulturnim institucijama, s veseljem smo, na prijedlog Josipa Palade i Mirka Ćurića, prihvatili sunakladništvo.

Možete li predstaviti roman?

Zlonjiva Marka Palade povijesni je i autobiografski roman u kojem autor bilježi svoje doživljaje, stradanja članova svoje obitelji u Dogradama, koji se sele u tuđinu, u Argentinu, potom u Slavoniju; opisuje muku dalmatinskog težaka koji ide trbuhom za kruhom kako bi preživio. Palada živo i realistično prikazuje socijalnu situaciju u prvoj polovini 20. stoljeća, koja kao posljedica spleta nesretnih okolnosti potkraj 19. stoljeća rezultira egzodusom od kojeg se Dalmacija u nekim segmentima življenja, npr. demografskom, ni danas nije oporavila.

Koje su glavne aktivnosti trogirskog ogranka Matice?

Glavni smisao i svrha postojanja Ogranka MH u Trogiru jest promicanje kulturnog identiteta hrvatskoga naroda na svim područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, s posebnim naglaskom na trogirskom kulturnom identitetu. Stoga je Ogranak u Trogiru postao gradski kulturni vrt iliti po starinsku vartal, iz čijega je plodnog tla iznikao niz izložbi, predstavljanja knjiga, književnih večeri, koncerata, predavanja, dobrotvornih priredbi, društvenih akcija i reagiranja.

Vartal je i ime časopisa koji Ogranak izdaje.

Da, u okrilju Ogranka izrastao je i prvi trogirski časopis za kulturu, društvena i gospodarska pitanja po uzoru na Vartal, jednu od najopširnijih antologija stare hrvatske književnosti, koju je sastavio u 16. stoljeću trogirski plemić i humanist Petar Lucić, otac slavnoga historičara Ivana Lucića. Naslov vrt, perivoj i slični uobičajeni su za onodobne zbirke poezije, osobito u talijanskoj književnosti. Upravo izlazi novi broj, a u pripremi je i idući, dvojezični, o Trogiru između dviju obala, što znači da Vartal ima tendenciju izlaska iz nacionalnih okvira. Svojom nazočnošću u svim važnijim knjižnicama u Hrvatskoj Vartal je postao važan promicatelj kulturno-povijesnog identiteta Grada Trogira i njegove okolice.

Što biste još izdvojili iz nakladničke djelatnosti Ogranka?

Od 1997, kad je objavljena knjiga Nikole Buble Glazba kao dio života, do danas je tiskano šesnaest naslova. Matica hrvatska dodijelila je 1998. brončanu povelju knjizi Mladena Andreisa Stanovništvo Vinišća; srebrene povelje 2000. knjizi Duška Geića Gramatika trogirskog cakavskog govora; 2002. knjizi Ivana Pažanina Iz povijesti Vinišća i Trogirskoga primorja; i 2008. knjizi Duška Geića Vino i vinogradarstvo Trogira tijekom stoljeća, a tu su još brojni drugi vrijedni naslovi, poput antologije Po Dušku Geiću učinjen trogirskoga pisništva mali izbir. U tisku su upravo dva nova naslova: drama Trogirski vojvoda Dimitrija Vasiljeviča Averkijeva (prijevod Luka Paljetak) i Izabrani spisi u povodu stote obljetnice rođenja Mirka Slade Šilovića, trogirskoga konzervatora, književnika, pjesnika, publicista i kroničara.

Koncem prošle godine Ogranak je uz 180. obljetnicu nastanka stihova hrvatske himne suorganizirao višednevnu manifestaciju Lijepa naša. Što biste iz programa istaknuli?

Posebno svečano i dirljivo bilo je na gradskom trgu, gdje su se okupili brojni građani, kada je Narodna glazba Trogir svirala hrvatsku himnu, a pjevali je trogirski zborovi i klape. Istaknula bih i skup s izlaganjima povjesničara Marija Jareba, ravnateljice Muzeja grada Trogira Fani Celio Cega, zamjenika gradonačelnika Radovana Slade-Šilovića i moje malenkosti te nadahnut govor akademika Stjepana Damjanovića, predsjednika MH. Program se odvijao pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović.

Na manifestaciji su obilježene i okrugle godišnjice triju postavljanja spomen-ploče himni. Zašto se ploča postavljala tri puta?

Opća euforija zbog nacionalne ideje koju je promicao tanki sloj građanstva i inteligencija te niži kler, osobito fratri u selima u trogirskoj zagori, zahvatila je i Trogir nakon parlamentarnih izbora u Kraljevini Jugoslaviji 5. svibnja 1935, kad je zabilježen veliki uspon HSS-a. Odbor sastavljen od istaknutih patriota i kulturnih radnika organizirao je svečanu proslavu stogodišnjice hrvatske himne te postavljanje spomen-ploče s istaknutim hrvatskim grbom i stihovima: Kud li šumiš svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi pred pet tisuća ljudi. Bio je to prvi hrvatski grb uklesan na javnoj zgradi na našem primorju. Tijekom Drugoga svjetskog rata, za vrijeme talijanske okupacije, kada se uništavaju spomenici hrvatske kulture, ploča je uklonjena 15. svibnja 1941. Tijekom Hrvatskog proljeća Ogranak MH u Trogiru 27. listopada 1971. na prepunom trgu vraća spomen-ploču.

I ponovno je skinuta.

Da, zbog protuhrvatske politike i zatiranja Hrvatskog proljeća u tadašnjoj Jugoslaviji, kad se zabranjuje rad Matice hrvatske, 1974. ploča je ponovno uklonjena. I na kraju je HDZ nakon demokratskih promjena i dolaska na vlast dobio priliku ispuniti predizborno obećanje o vraćanju spomen-ploče, koja je otkrivena na svečanosti u srpnju 1990. pred četiri tisuće ljudi, kao svjedočanstvo stoljetne borbe za očuvanje hrvatskog identiteta grada Trogira.

U arhivu Središnjice MH čuva se plakat s najavom programa osnivačke skupštine Ogranka MH u Trogiru 27. lipnja 1971, koja je bila prvorazredni kulturni događaj. U kojoj su mjeri Trogirani bili vezani uz Maticu u to vrijeme, a u kojoj su danas?

Ogranak MH u Trogiru osnovan je 27. lipnja 1971. No ubrzo se zabranjuje njegov rad. Započeli su progoni članova, saslušanja, premetačine kuća. Ogranak je tada brojio 184 člana. U osvit novih društvenih težnja, potkraj 1990, okupili su se mladi, obrazovani ljudi koji su, predvođeni starijim matičarima, otvorili novo poglavlje u djelovanju najstarije kulturne ustanove hrvatskog naroda na trogirskom području. U svom djelovanju novoosnovani ogranak nailazio je i na razne poteškoće, osporavanja i omalovažavanja, no usprkos svemu njegov pogled u izazovima novoga tisućljeća ostao je usmjeren ka oplemenjivanju vlastitoga kulturnog krajolika. Ogranak MH u Trogiru danas broji samo 44 člana. Danas se Trogirani radije učlanjuju u političke stranke nego u Maticu hrvatsku.

Kako kao predsjednica udruge za zaštitu kulturnih dobara ocjenjujete brigu institucija o bogatom kulturnom nasljeđu Trogira?

Unatoč jakim nastojanjima nekih institucija i pojedinaca trogirska baština nije prezentirana na primjeren način. Razlog je što Trogir nema ni intelektualne ni materijalne aparature koja bi dosegnula razinu vrijednosti trogirske baštine, o kojoj se treba brinuti i koju treba prezentirati. Konzervatorska zaštita zaustavila se tek na zahvatima na pojedinačnim spomenicima i umjetninama, uglavnom sakralnim, i to doista po najvišim standardima, no pritom se zaboravlja grad kao jedinstveni organizam koji traži zaštitu i rehabilitaciju; relativno se malo čini na rehabilitiranju povijesne jezgre kao spomeničke cjeline.

Zašto je tako?

Zbog dominacije političkih i partikularnih interesa u javnom prostoru, u odnosu na opće.

Možete li to pojasniti na nekom primjeru?

Mogu. Ni mnogobrojne rasprave stručnjaka, primjerice, kao ni umjetničke ili građanske inicijative nisu uspjele zaustaviti trend da se trogirski javni prostor puni lošim skulptorskim i spomeničkim rješenjima, da nema razumijevanja ni interesa za suvremene umjetničke prakse, a kamoli sustavne politike kreiranja urbanog tkiva. Slična je situacija i kad su u pitanju trgovi, parkovi, fontane i zdenci, od kojih su mnogi zapušteni. I nedavno postavljeni spomenici, poput odljeva kipa od smjese poliestera i kamene prašine, koji predstavlja Krista Uzašašća na Cimatoriju pred zapadnim ulazom u trogirsku katedralu te spomen-obilježje stradalima u bombardiranju Trogira 1944. degradirali su povijesnu i ambijentalnu vrijednost najvažnijega trogirskog trga, kao i povijesnu jezgru grada koja uživa status zaštićene UNESCO-ove kulturne baštine te posvađali trogirsku, ali i širu hrvatsku javnost.

Nedavno ste izjavili da Trogir sve više gubi funkcije svojstvene gradu i da je „na djelu urbano čišćenje grada“. Na što ste konkretno mislili?

Depupulacija, napuštanje i propadanje povijesne jezgre sve je očiglednije. Stanovnici gradske jezgre za obnavljanje svojih kuća ne mogu udovoljiti zahtjevima konzervatora, pa su prisiljeni napuštati jezgru i prodavati kuće, uglavnom strancima. Zato je velik broj kuća opustio. Predlaže se čak i iseljavanje škole i svih komunalnih službi iz povijesne jezgre i prenamjena Kneževe palače u hotel. Gotovo 40.000 m² i više stotina stanova unutar trogirske povijesne jezgre danas je izvan funkcije! Izumiranje života u starim gradskim jezgrama, te prepad bogatijih privatnih i javnih korisnika na atraktivnu povijesnu arhitekturu i lokaciju bolno je iskustvo s kojim se, osim Trogira, suočavaju i ostali dalmatinski gradovi.

Što matičari, ali i šira kulturna javnost, u budućnosti mogu očekivati od Ogranka Matice hrvatske u Trogiru?

Organiziraniji rad Ogranka – egzaktni program; pomlađivanje Matice novim članovima koji će biti sposobni djelovati u zahtjevnom vremenu, ali i vremenu novih ozračja i mogućnosti da dokažu i pokažu snagu i vrijednost Ogranka MH u Trogiru i hrvatskoga naroda u okvirima Europske Unije. To znači suprotstaviti se agresivnim, destruktivnim gestama, formulacijama i postupcima – napose onima u kulturi – ali ne samo njima. Novo mlađe članstvo će, vjerujemo, pokazati i dokazati neuništivost, ustrajnost i kontinuitet Ogranka Matice hrvatske u Trogiru.